GLED NA SNOVE
Gledam u prazna polja u kojima
trebali su biti ispisani konkursi,
ona tako klasična rubrika za slijepce,
namještena lažnim nadanjima da će
upravo tih dvjesta slova
napuniti srce i novčanik.
Gledam i ne vjerujem.
Javljam se bivšoj,
vanvremenska me
podavno iznevjerila
i ne vjerujem u ono da je
bolje išta nego ništa,
ali javljam se,
i milo je ne milim.
I klečao bih da nije mjesečina
i da nije tako hladno
da sjenka ne prelazi kapiju
vrha životnoga
što na ivicu neodoljivo podsjeća,
baš kao i ovaj san,
jer samo onaj koji ne sanja zna
koliko su, zapravo, veliki snovi.
Nermin Delić 